Najljepše stvari su duhovne naravi

Pripremio: fra Robert Crnogorac

Ponedjeljak, 11. srpnja 2011.

Dragi slušatelji duhovne riječi, najljepše stvari se događaju na području duha, u našem srcu, u našoj duši. Tu se radujemo, tu osjećamo ljubav, tu nekome vjerujemo, tu osjećamo pouzdanje i sigurnost. Najvažnije stvari su duhovne naravi, kao što su vjera, nada i ljubav. Vjera je temelj svega. Na nju se nadovezuje nada. Ona je plod vjere, rezultat vjere. Da bi tu povezanost bolje razumjeli uzet ćemo primjer iz Evanđelja kako je Isus izliječio slijepca od rođenja. Kada je slijepac čuo da Isus prolazi pored njega, on je povjerovao da ga Isus može ozdraviti. Međutim to nije bilo dovoljno. Bilo je potrebno da glasno viče. I on je vikao: „Isus, smiluj mi se.“ Kad su ga drugi ušutkavali on je još jače vikao: „Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se.“ Nakon toga ga je Isus izliječio. Kao što vidimo, bio je potrebno ne samo da vjeruje nego da tu svoju vjeru i javno pokaže. Bio je potreban i taj drugi korak. Sjetimo se i one bolesne žene koja je s vjerom dodirnula Isusovu haljinu. I dodir ju je ozdravio. Potrebno je ne samo vjerovati nego tu svoju vjeru i pokazati, odnosno dokazati. Tek tada se događaju velike i čudesne stvari. Tada vjera biva nagrađena. Tako možemo reći da je vjera teorija, a nada praksa. Sveti Pavao kaže da je vjera bez djela mrtva. Potrebno je ne samo vjerovati, nego vjeru i pokazati i hrabro posvjedočiti. To Bog očekuje od svojih vjernika. Bog nas blagoslovio i ohrabrio na tom putu, da se ne bojimo svoju vjeru pokazati i dokazati. Amen.